Pred Jelenin objektiv prvi put sam stala upravo za potrebe boudoir fotografije, za njen diplomski. Nisam je poznala prije toga, dakle nisam ima apsolutno nikakvo iskustvo niti rada s njom, a niti poziranja za boudoir fotografiju. Fotografije su bile prekrasne; osjećaj prisnosti, povjerenja i opuštenosti koji Jelena uspije stvoriti, nevjerojatan je. I nakon tog, prvog fotkanja, nije bilo upitno ponovno joj stati pred objetiv, u 7 ujutro na 12°, jer sam znala da maglovito hladno jutro na Dravi i ona iza objektiva, može rezultirati isključivo čarobnim fotografijama. Sa sigurnošću mogu reći da to iskustvo želim ponoviti... Jelena uspije iz čovjeka izvući ono nemoguće, duboko, ranjivo, krhko, snažno... Doživjeti sebe i ogoljele duše na fotografiji, iskustvo je koje treba svakome i koje s vremena na vrijeme treba ponoviti...