Onog trena kad sam krenula putem ljubavi prema sebi i fotografija koju radim došla je na posve novu dimenziju.

Bok dragi čitatelju! Pišem ti poneki redak o sebi jer ne želim ti biti stranac.

Ti i ja nismo toliko različiti. Svima nam je srž nekako ista. Želimo ljubav i težimo sreći. Svatko na svoj način.

Kao mala, znala sam da sam neki čudak i kreativac u duši. Voljela sam maštati i biti u svojoj glavi više nego igdje drugdje. Prisustvo uz životinje i hodanje prirodom davalo mi je jednak spokoj kakav sam imala kad sam mislima otplovila tko zna kamo daleko. Teški introvert, koji je jedino ekstrovert kada je sa svojim ljudima.

Ljubav prema umjetnosti manifestirala se kroz razne pravce od crtanja, pisanja, glazbe do fotografije. Svoju sam točku na i stavila spajanjem ljudi i prirode, ponekog teksta uz djelo i brdom emocija koje su oš – neš jednostavno nezaobilazni začin svakog djela.

Da bih razumjela druge, prvo sam morala razumjeti sebe.

Životni brodolomi, slomljena srca i postavljanje zdravih granica bili su korak ka ljubavi i vraćanju sebi. Znaš da tek kad tresneš u pod jače da ne može gore, tek se tada kreneš dizati i popravljati krunu. Iskustvo na vlastitoj koži ima najveću vrijednost.

I ti i ja smo netko tko je nekad nekog i nečije mišljenje stavljao ispred samog sebe. Prošli smo kaos koji smo dozvolili od drugih, ali i one u koje smo se sami uvalili. S manama i vrlinama, sa snovima i željama. Nekad ganjamo nebesa, a nekad nam je hodanje zemljom sasvim dovoljno. Slažeš se?

Onog trena kad sam prigrlila malu sebe i prisjetila se tko sam i što želim, nesigurnosti su postepeno počele blijediti.

Putem tako otpadnu nezdravi obrasci ponašanja, podigneš one nužne granice i pravila i skreneš na stazu gdje je tvoje pleme i tvoj put. Nema tog medija, te reklame, osobe ni tuđeg mišljenja koje me više može uvjeriti da nisam dovoljna. Jesam. Za sebe jesam od sad i zauvijek.

I tebi želim, ako već nisi, da pronađeš put ka ljubavi prema sebi.  Želim ti da osjećaš srcem i zaboraviš sav šum koji te odvraća od tvog puta. Vjerujem da onog trena kad iskreno i s ljubavlju pogledaš u oči osobi koju vidiš u odrazu ogledala, tvoj će život krenuti nekom novom, boljom i “feels like home” stazom.

Ne znam tvoj put ni želje tvog srca, ali biti ću tu onog trena kad poželiš iskusiti i zabilježiti trenutke svog života koji nisu samo fotografija i slikovna uspomena u prolazu, nego jedna kompletna i snažna, samo tvoja priča.